Scientia Sacra II, Bela Hamvaš

Scientia Sacra II - odlomak


'Bitak postaje savršen onda ako se uzajamno prožimaju nebo i zemlja, duh i priroda, stvaralačko i prijemčivo biće, jer se tada ozbiljuje vječni red univerzuma.'' (Konfucije, komentar Ji Kinga)
…
Idilični način života je upravo ostvarenje muško-ženskog jedinstva. Ma kako iskvaren bio život na Zemlji, da bi postojao makar jedan prolazan trenutak idile potrebna su dva čovjeka: jedan muškarac i jedna žena.
…
To što je u seksu neizbježna poteškoća jest da su muški i ženski svjetovi razdvojeni i ista zbilja ima dva lica – jedno lice ne vidi drugo. Seks je želja rascijepljenog bitka za nadopunom, uvijek je upad noći bitka, bilo da se čovjek zadovolji ili ne. Patnja je i kad nedostaje i onda kada ne, jer je ucjelovljenje nepotpuno. Potpunog pak ucjelovljenja nema. Seks uvijek zahtijeva absolut i nepodnošljivo mu je privremeno i prividno rješenje.
…
Seks se ne može podvrgnuti nikakvoj organizaciji, ne mogu mu se nametnuti pravila, naredbama ga ne mogu niti prisiliti niti suspregnuti. Ne zbog toga jer je elementaran, nego jer je jedinstven i osobit, i osim izvršavanja zakona vlastitog bitka ništa drugo nije voljan prihvatiti. Čim ga priguše ili ga hoće skrenuti s njegova puta oslobađa infernalne snage. Jedini njegov cilj nije pak tjelesno sjedinjenje nego uspostava jedinstva dvaju poluspolova.
…
Sjedinjenje nije u znaku razmnožavanja nego u tome da se za jedan jedini trenutak ozbilji androgin i da se ponovno uspostavi ljudska cjelovitost.
...
U trenutku sjedinjenja kao cilj u čovjeku ne živi dijete, nego realizacija muško-ženske cjeline.
...
U životu muškarca ili žene pravog sjedinjenja nema ako se ne zna za androgina, ako se ne zna da su dva poluspola jedno.
...
Kao da je muškarčeva besmrtnost u ženi, a ženina u muškarcu. Kao da i ne žive jedno za drugo, nego za besmrtnost drugoga. Ljubomora je možda strah da će jedno proćerdati besmrtnost drugoga.
...
Prva stepenica ozbiljenja androgina: ženu muškarac vrati u sebe, obvezuje se i odgovoran je za nju, zaštićuje je, pokriva, skriva, brine se za nju, a žena se vraća u muškarca i ponovo urasta u njega, u njemu se smiri, procvjeta, ispuni se i iz sebe razvije zlatnu narav koju utopi u svoju intimnost, što nije drugo do umijeće davanja iz životne blizine: dobra hrana, lijepa kuća i čisti mir (idila).
...
Muškarac donosi idilu, žena donosi to da se ona može ostvariti samo ovdje i sada, samo u ovom životu.
...
Treba krenuti od međusobnog oslobađanja, a ne od međusobne zarobljenosti.


Bela Hamvaš